Bosansko narodno pozoriste

Bosansko narodno pozorište Zenica osnovano je pocetkom 1950. godine. Repertoar Pozorišta brižljivo je sastavljan s ciljem da bude savremen i angažiran. Postavljana su djela najznacajnijih svjetskih dramaticara te brojnih bosanskohercegovackih i južnoslovenskih autora. Tokom svoje historije BNP Zenica je izgradilo prepoznatljiv stil i zauzelo znacajno mjesto u porodici bosanskohercegovackih teatara. Prezentirajuci vrhunska teatarska ostvarenja BNP Zenica je ucestvovalo i bilo laureat na brojnim teatarskim festivalima, smotrama i susretima na prostorima ex-Jugoslavije – Pozorište je gostovalo u Crnoj Gori, Ceškoj, Hrvatskoj, Italiji, Kazahstanu, Makedoniji, Njemackoj, Poljskoj, Sloveniji, Srbiji i Vojvodini. Za plodan rad i umjetnicka dostignuca Pozorište je dobilo brojene nagrade i društvena priznanja.



Osim teatarskih, BNP Zenica organizator je i domacin razlicitih kulturnih i zabavnih programa i manifestacija, znacajnih za cjelokupan kulturni život u Gradu Zenici, u Zenicko-dobojskom kantonu i šire.

Bosansko naodno pozorište Zenica u okviru svojih produkcijskih mogucnosti tokom jedne pozorišne sezone premijerno izvodi 9-11 predstava namijenjenih publici razlicitih uzrasta. Dvije do tri predstave namijenjene su djeci i omladini, ostatak «odrasloj» publici. Vođeno ambicijom da ide ukorak s vremenom, da doprinosi rješavanju dilema savremenog covjeka, BNP Zenica se u svom kreativnom postupku jasno opredjeljuje za njegovanje i afirmisanje bosanskohercegovackog književnog i dramskog naslijeda. Takoder, posebna pažnja u repertoarskoj politici poklanja se dramatizacijama znacajnih domacih i stranih proznih djela, te stimulisanju i afirmisanju mladih dramaticara.

Tokom 50 godina postojanja BNP Zenica je izraslo u najznacajniju umjetnicku instituciju u centralnom dijelu Bosne i Hercegovine. Kroz svoje umjetnicko djelovanje BNP Zenica postalo je središte i stjecište ne samo teatarskog, nego svekolikog umjetnickog i kulturnog života.



Jedna od ključnih institucija kulture u Zenici. Do devedesetih godina 20. stoljeća ova je kuća izuzetno provokativnim repertoarom često najavljivala buduće događaje koristeći se suptilnim umjetničkim jezikom teatra. Jedan od najpoznatijih takvih poduhvata je i predstava "Sveti Sava" koja je u uzburkala duhove prije agresije na BiH. Bilo je to vrijeme burnih događanja u Bosni i Hercegovini u kojem je BNP Zenica igralo važnu ulogu.

Više o historijatu i trenutnim projektima BNP na stranici: www.bnp.com.ba

Narodno pozoriste Sarajevo

Narodno pozorište Sarajevo najveća je pozorišna kuća u Bosni i Hercegovini i jedna od najznačajnijih u Jugoistočnoj Evropi. Otvoreno je u novembru 1921. godine, a svečani čin otvaranja pripao je Branislavu Nušiću, tadašnjem načelniku Umjetničkog odjeljenja Ministarstva prosvjete. Tri večeri za redom izvođeni su muzičko-dramski programi i tako je ozvaničen početak rada kuće.

9. novembra 1946. započela je svoju umjetničku djelatnost Sarajevska opera, svečanom premijerom "Prodana nevjesta" Bedricha Smetane. Time je učinjen veliki napredak u razvijanju muzičke kulture u Bosni i Hercegovini.

Sarajevski balet osnovan je, također, 1946. godine, ali je svoju prvu samostalnu predstavu "Žetva" B. Papandopula izveo tek 25. maja 1950, što je ujedno bio i početak njegovog pravog profesionalnog postojanja na sceni Narodnog pozorišta.

Sa više od 1600 dramskih, opernih i baletskih umjetnika, kao i drugih stručnih osoba vezanih za pozorišnu umjetnost, do 1996. godine (kada je obilježeno 75 godina rada Narodnog pozorišta Sarajevo) izvedeno je 1040 dramskih premijera, a realizovana su 264 operna i baletna projekta.
Zgrada Narodnog pozorišta [uredi]
Narodno pozorište

Narodno pozorište (prvobitno "Društveni dom") u Sarajevu je sagrađeno 1897. godine po projektima Karla Paržika. Svečano otvorenje bilo je 2. januara 1899. godine predstavom "Medeja" Franza Grillparzera (1791-1872), austrijskog dramatičara koji je spajao formalno naslijeđe austrijskog baroka i idejne elemente njemačke klasike. Izvedba je bila povjerena Hrvatskom narodnom pozorištu iz Zagreba, a počela je prologom Silvija Strahimira Kranjčevića - "Vili prosvjete". Za svo vrijeme austrougarske uprave to će prvenstveno biti "Vereinshaus" ili "Herrenclub" ili "Clubhaus" sa salom u kojoj se mogu održavati pozorišne predstave, tzv. "Saaltheater". 1922. godine dom je pretvoren u Narodno pozorište.